Filmska večer: Crass: The Sound of Free Speech (The Story of Reality Asylum) + anarcho punk slušaonica - Dva Osam
DETALJI DOGAĐAJA
Filmska večer: Crass: The Sound of Free Speech (The Story of Reality Asylum) + anarcho punk slušaonica
Datum 25. 1. 2024
POČETAK 20:00
MJESTO ODRŽAVANJA DVA OSAM

U novom izdanju Filmskih večeri na Jabukovcu uz projekciju filma i razgovor očekuje nas i anarcho punk slušaonica. U četvrtak 25. 1. 2024. gledamo film "Crass: The Sound of Free Speech (The Story of Reality Asylum)", redatelja Brandona Spiveya. Voditelji i moderatori programa su Ivana Vojnić Vratarić i Marko Vojnić, a prije i poslije projekcije čeka nas glazbena selekcija u anarcho punk duhu. 

• • • • • 

RASPORED: 

20:00 Vrata + slušaonica 

20:45 Uvod 

21:00 Projekcija "Crass: The Sound of Free Speech (The Story of Reality Asylum)",  redatelj Brandon Spivey (Class and Culture) 

22:30 Slušaonica anarcho punk numera 


Upad je besplatan. 

• • • • • 

Moj bi mi profesor na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, pionir eksperimentalnog filma u tadašnjoj Jugoslaviji, pokojni Ivan Ladislav Galeta znao uvijek reći za sjajne filmove; "Marko, ovo je opasan film". Reality Asylum dokumentarac "The Sound of Free Speech" je definitivno opasan film! On se nalazi onkraj glazbe, onkraj umjetnosti, pa čak i onkraj Crassa

"Reality Asylum" je pjesma anarcho punk benda i umjetničkog kolektiva Crass, izvorno snimljena 1978. godine namijenjena njihovim debitantskom albumu "The Feeding of the 5000". Small Wonder Records, izdavačka kuća koja je objavila prvo izdanje albuma "The Feeding of the 5000" našla se u problemima zbog prve pjesme na albumu tj. "Reality Asylum". Radnici u tvornici odbili su proizvesti tu ploču i protestirali zbog njenog sadržaja. Crass je za taj tiraž odlučio ukloniti pjesmu "Reality Asylum" i zamijeniti je s tri minuta tišine preimenovano u "The Sound of Free Spech" kako menadžer Small Wondersa ne bi imao problema. 

Prvo izdanje "The Feeding of the 5000"  izdano je krajem 1978. godine i tako na "A" strani ploče tog albuma imamo tri minuta šutnje naslovljeno "The Sound of Free Spech" umjesto zamišljene "Reality Asylum". Sva kasnija reizdanja "The Feeding of the 5000" koja su izašla nakon 1980. godine imaju vraćenu "Reality Asylum" kao uvodnu pjesmu na albumu. Nakon događaja sa Small Wonder Recordsom, Crass odlučuje ponovno objaviti pjesmu, ovog puta kao singl. Crass - "Reality Asylum / Shaved Woman" izlazi za njihovu etiketu Crass Records 1979. godine i to kao produžena verzija originala. 

Ali što je zapravo "Reality Asylum"? 

Stihovi pjesme su zapravo mali dio, adaptacija pjesme Pennyja Rimbauda iz knjige "Christ's Reality Asylum" napisane početkom 1977. godine. 

Nešto prije formiranja benda Crass, Penny je s Daveom Kingom imao razgovor o kršćanstvu, državi, patrijarhatu, kapitalizmu. Bio je to razgovor s mnogo bijesa. Dave ga je potaknuo da sav taj gnjev sroči u tekst, što je Penny dva dana kasnije i krenuo raditi. Rezultat je bio "Christ's Reality Asylum" na 34 stranice. Dave je naknadno dizajnirao logo za knjigu "Christ's Reality Asylum" koji predstavlja fašizam države, crkve i obitelji te je na kraju postao i logo za novonastali bend Crass. Stoga, prva pjesma benda Crass nije mogla biti ni jedna druga nego "Reality Asylum", ključna pjesma napisana prije nego je bend uopće postojao. 

Redatelj Brandon Spivey, 46 godina kasnije, sa svojim kolektivom Class and Culture predstavlja nam Reality Asylum dokumentarac: "The Sound of Free Speech".  U filmu se pojavljuju Steve Ignorant, Penny Rimbaud, Gee Vaucher, Eve Libertine, Mick Duffield (članovi Crassa), Pete Stennett (Small Wonder Records) Little Annie Anxiety Bandez, Andy TTom Rhattigan, Ben Ponton i drugi. Članovi benda Crass, ili kolektiva ako vam je draže, te njihovi prijatelji, suradnici, istomišljenici u svojem su djelovanju imali snažnu reakciju protiv kulturnog i intelektualnog konformizma za kojeg su smatrali da vodi u besmisleno nasilje i ratno razaranje. Od nekud mi je ovakav pristup već poznat. Pa naravno, avangardni pokreti s početka 20. stoljeća. Mislim da (a čini mi se da nisam jedini) kako je Crass bio više umjetnički kolektiv nego punk rock mašinerija. 

Film istražuje njihove izražene političke i anarhističke orijentacije, poznate po kritici različitih društvenih institucija uključujući i organiziranu religiju. 

Redatelj nas vodi kroz najprovokativnije elemente njihovog djelovanja koje su osmišljene da povrijede gledatelja, poput ispovijesti Toma Rhattigana koja je u meni uzrokovala okretanje želuca. Kritika religije kroz argumente sudionika u filmu dio je šireg društvenog i političkog komentara. Na primjer, organizirana religija kao produkt vršenja kontrole na pojedince i društvo, licemjerje unutar vjerskih institucija, vrijednosti i norme koje nameću vjerske institucije, bespogovorna privrženost i slično. Nasuprot tome sudionici u filmu naglašavaju važnost ljudskog razuma, etike i suosjećanja. Jednako snažno kao organiziranu religiju u filmu se kritizira i politika, kapitalizam i militarizam. Što kroz intervjue, što kroz fenomenalno montirane arhivske snimke određenih povijesnih događaja, animacija i inkorporiranog teksta. 

Sadržajem nas film nastoji potaknuti na društvene i političke promjene. Forma uključuje elemente avangarde i eksperimentale. Stoga je rezultat filma pogođen temom. Estetika filma čini mi se pogođena s estetikom Crassa, no u razgovoru i dopisivanju s redateljem saznajem kako nije bila u opće namjera slijediti taj neki Crass stil, nego je to bila zadana radikalna perspektiva. Kulturna i politička snaga koju su Crass koristili glazbom i umjetnošću kao alat za aktivizam i društvenu kritiku osjeća se i u ovom filmu skoro pola stoljeća nakon vraćajući nas na taj način u sadašnjicu, u eru jednakih prava i jednakosti (sarkazam). Rezultat je buntovnički duh rođen iz dubokog razočarenja u društveno-politička pitanja svojega vremena. Vremena za koje se po mnogo čemu čini da je stalo.

Marko Vojnić, prosinac 2023. 

• • • • • 

Voditelji i moderatori programa: Ivana Vojnić Vratarić i Marko Vojnić (Punk Scholars Network). Ivana Vojnić Vratarić (Zagreb 1983) profesorica je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Voditeljica Do It With Others Recordsa i članica Punk Scholars Networka. Marko Vojnić (Pula 1980) predavač je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Voditelj Do It With Others Recordsa i član Punk Scholars Networka. 

Anarcho punk slušaonica prije i nakon projekcije filma, glazba će se birati iz osebujnog kataloga Crass Recordsa i sličnih autora iz kolekcije Marka Vojnića. 

PRETPLATI SE NA NEWSLETTER